Danas je na Alipašinom Polju, u ulici Bosanska kod broja 4 obilježena 30. godišnjica od masakra u kojem je ubijeno šestero djece. Naime, 22. januara 1994. godine, sa neprijateljskih položaja iz Nedžarića ispaljene su tri minobacačke granate od čijih dejstava je usmrćeno šestero djece, a isto toliko ih je ranjeno. Polaganjem cvijeća na mjestu masakra, prisutni su se sjetili poginulih i odali im počast.
Obilježavanju još jedne tužne godišnjice prisustvovali su delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, predvođena Džemaludinom Kahrovićem, pomoćnikom načelnika za lokalnu samoupravu, delegacija Općinskog vijeća Novi Grad Sarajevo na čelu sa predsjedavajućim Mirzom Selimbegovićem, predstavnici Kantona Sarajevo, Gradske uprave Sarajeva, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995, Unije civilnih žrtava rata KS, Udruženja civilinih žrtava rata “Svjetlost”, mjesne zajednice, učenici i nastavnici OŠ “Meša Selimović”, članovi porodica, prijatelji, komšije i građani.
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. Fikret Grabovica poručio je da su neprijateljske snage ciljale upravo djecu dok se igraju i izrazio nadu da će nadležni organi konačno procesuirati počinioce ovog strašnog zločina.
“I sama pomisao da u jednom trenu neko može da ubije šest nevinih bića je strašna. Slike zločina su obišle svijet, ali to nije bilo dovoljno da se procesuiraju počinioci zločina. Očekujem i nadam se da će u narednom periodu biti procesuirani i da će Tužilaštvo i pravosuđe uraditi svoj posao. Kada su imali dojavu i znali da su se djeca okupila, zločinci su tri granate ispalili na djecu. To dovoljno govori o namjerama zločinca tokom opsade grada, da su zaista ciljano i sistematski ubijali nevine građane, a posebno djecu”, rekao je Grabovica.
Hamed Kapetanović, bio je očevidac ovog strašnog zločina u kojem je ranjen i njegov tada osmogodišnji sin Muhamed.
“Djeca su se sankala niz padinu, sinu sam rekao da uđe u kuću, ali on je ostao još sa drugovima. Kada sam ušao u zgradu počele su padati granate, Djeca su trčala prema haoustoru, ali granata je iza njih pala i pokosila ih. Ja sam u tom momentu izašao i zgrabio sina, koji je teško ranjen u nogu i jedan mu je geler prošao kroz usta i rame. U bolnici na Koševu su mu urađene četiri operacije i tu je proveo mjesec i pol, a onda je izmješten u Italiju gdje je imao još šest operacija. On je sada pokretan i igra sjedeću odbojku, kada se to dogodilo imao je osam godina”, ispričao je Hamed.
Toga dana ubijeni su Jasmina Brković (1989.), njena sestra Indira Brković (1982.), Mirza Dedović (1986.), Admir Subašić (1986.), Danijel Jurenić (1983.) i Nermin Rizvanović (1981.).