Nakon što je u multimedijalnoj sali Općine Novi Grad Sarajevo, u decembru prošle godine promovisana knjiga autora Elvira Jahića „Crnotina pokraj Sarajeva – Zločini i žrtve Ahatovića i okoline kroz historiju“, zbog velikog interesa javnosti, nedavno je održana i druga promocija ovog vrijednog historijskog dokumenta, u multimedijalnoj sali Memorijalnog centra Sarajevo.

Elvir Jahić, naš komšija, stanovnik naselja Ahatovići u općini Novi Grad, kao 19- godišnji mladić preživio je jedan od najvećih zločina nad Bošnjacima muslimanima počinjen od agresorske srpske vojske 14. juna 1992. godine u mjestu Sokolina kod Ilijaša. Elvir Jahić je bio jedan od 56 ljudi koji su navodno povedeni na razmjenu  i ukrcani u jedan autobus, a potom odvedeni u nepristupačno mjesto Sokolina kod Srednjeg, gdje su različitim vrstama oružja u tom autobusu izmasakrirani. Elvir je jedan od osam preživjelih iz tog teškog zločina. On je ostao živ, ali sa teškom povredom kičme, ostao je da svjedoči i prenosi istinu budućim generacijama o zločinima koje su počinile njegove komšije srpske nacionalnosti.

Promotori knjige su bili dr. sc. Zilha Mastalić Košuta, Avdo Huseinović, Semir Spahić i Alma Rizvanović- Kovačević, a moderatorica Elvira Kokor.

Alma Rizvanović – Kovačević je kazala kako je Elvira upoznala prošle godine, kada joj je ustupio podatke koje je posjedovao o šehidima i poginulim borcima za projekat mapiranja grobalja šehida i poginulih boraca.“Tada sam saznala da je Elvir preživjeli svjedok „autobusa smrti“, a nakon toga Elvir i ja smo postali prijatelji. Moram reći da suosjećam sa Elvirom. Elvir je od tog dana svima nama postao inspiracija. On je živi dokaz koliko ljudski duh u stvari može da izdrži, koliko je nesalomljiv. Unatoč svemu što je preživio, Elvir se i dalje bori za sve ubijene. Iako je invalid, on se i dan danas bori, ne odustaje, za njega ne postoje granice, maksimalno se bori da istina ne bude zaboravljena“, kazala je Rizvanović – Kovačević.

Borba za pravdu i dostojnu kaznu za počinioce zločina

Dr. Zilha Mastalić Košuta, recezentica knjige i naučna saradnica na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu u svom je izlaganju kazala da je knjiga važno svjedočenje  i relevantan dokument iz novije ratne historije Bosne i Hercegovine. U ovom autobiografskom djelu autor je opisao lično, vrlo potresno svjedočanstvo o patnji, stradanju i preživljavanju stanovnika sarajevskih naselja Dobroševići, Ahatovići i Bojnik u periodu agresije na BiH 92-95. godina.

„Važan segment ovog djela jeste i opis Elvirove borbe za pravdu i dostojnu kaznu za počinioce ovog teškog zločina. Njegova hrabrost, istrajnost i borba za istinu može poslužiti kao motiv i putokaz brojnim drugim žrtvama da svjedoče pred sudovima i da zapišu sve ono što su vidjeli i doživjeli, te u naslijeđe sadašnjim i budućim generacijama ostave istinu o periodu agresije na RBiH. Knjiga Elvira Jahića ostavlja jedan jak pečat na čitaoca i stoga je toplo preporučujem, jer zaslužuje da o njenom sadržaju bude upoznata šira čitalačka javnost“, navela je dr. Mastalić Košuta.

Agrarna reforma i otimanje Bošnjačke imovine

Recenzent knjige, publicista, novinar, a prije svega režiser dokumentarnih filmova s historijskim i temama kulture sjećanja na period 1992-1995. Avdo Huseinović posebno je istakao važnost činjenice da se Elvir nije bavio samo egzekucijom u Sokolini kod Srednjeg, 14. juna 1992. godine, nije se samo bavio ličnim svjedočanstvom i svom tragedijom koju su Bošnjaci Ahatovića i okolnih naselja doživjeli u periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

„Jako važan segment jeste da se on pored svog svjedočanstva bavio i istraživačkim radom i možda najvažniji segment svega toga jeste da je ušao u brojne arhive i da se bavio malo dubljom prošlošću, a u toj dubljoj prošlosti važan fakt jeste priča o vremenu kad dolazi Austro-Ugarska, ko sve živi na tom području, ko su vlasnici velikog broja zemljišnih posjeda na području Sarajevskog Polja i onda priča o tome kako su Bošnjaci kao isključivi vlasnici zemlje, u vrijeme Kraljevine SHS, od 1921. godine ostali bez većeg djela te zemlje, koja im je agrarnom reformom oteta, i onda podijeljena srpskom pravoslavnom stanovništvu koje je ustvari možda nekih 50 – tak godina ranije tek i naseljeno na ove prostore, najčešće sa područja Crne Gore. Odluke te nove vlasti Kraljevine SHS su preko noći Bošnjake pretvarale u prilično siromašne ljude“, naveo je Avdo Huseinović.

Zahvaljujući Elvirovom istraživačkom pristupu mi imamo danas jednu sliku svega toga što se dešavalo prije nekih malo više od stotinu godina, i da je upravo 92. godine opsada Sarajeva izvršena na tim lokalitetima, koji su Bošnjačka oteta imovina od 1921. i onda u nekim nadolazećim vremenima poslije toga.

Ono što je još jako važno za Elvirovu knjigu, naveo je Huseinović, jeste da se on pored opće priče o velikom nekažnjenom zločinu nad Bošnjacima Ahatovića i okoline, bavi i pojedinačnim sudbinama svojih rođaka, prijatelja i komšija.

Tragična priča o porodici rahmetli Edina Bešića iz Ahatovića mladog fudbalera FK „Željezničar“

„Posebno je upečatljiva priča o bivšem mladom fudbaleru Fudbalskog kluba „Željezničar“ Edinu Bešiću, koji je ubijen u autobusu smrti, to je jedna od najtragičnijih priča koju sam čuo,  cijela porodica Bešić nije preživljela juni 92. godine i njegov otac i majka i njegova sestra koja je bila maloljetna. To je jedna teška priča o  Edinovoj majci i sestri koje su bile u grupi žena koje su izvršile samoubistvo kako ne bi pale u dušmanske ruke, kako ne bi doživlje neke najnečasnije radnje koje su im se mogle tada desiti. Bile su opkoljene i pokušale su da se probiju prema Visokom i onda su birajući između časti i smrti odabrale smrt“, naglašava Huseinović.