Image

Dr. Pašić imenovan za počasnog predsjednika AAGL-ovog 49. Globalnog kongresa

Dr. Rešad Paja Pašić imenovan je za počasnog predsjednika Američke asocijacije ginekoloških laparoskopičara. 

Dr. Pašić je za kliker.info kazao kako je počastvovan i obradovan priznanjem i pažnjom koju mi je ukazala Američka asocijacija ginekološke laporoskopije AAGL, dodijelivši mu na svom 49. Globalnom kongresu titulu Počasnog predsjednika. 

"U isto vrijeme to nije ni iznenađenje ni senzacionala vijest već logičan slijed događaja u razvoju i karijeri ljekara koji je prije 11 godina bio na čelu ovog najvećeg svjetskog udruženja koje okuplja preko 7000+ članova", ističe na početku razgovora dr. Rešad Pašić, profesor akušerstva i ginekologije i Direktor minimalno invazivne ginekološke hirurgije na Odjelu za akušerstvo i ginekologiju i žensko zdravlje na Univerzitetu Louisville.

Sarajlija sa američkom adresom u najvećem gradu države Kentucky kaže potom da ove godine nije uradio ništa posebno već je kao i ranije samo radio svoj posao, ali se nešto poklopilo da u virtualnom prisustvu 2.600 delegata, sredinom ovog mjeseca, njega zapadne čast da bude imenovan počasnim predsjednikom.

"Čini mi se da se najveća vrijednost ovog priznanja ogleda u činjenici da AAGL u svom registru ima preko 70.000 ginekologa širom svijeta koje obavještava o svom radu. Radi se uglavnom o hirurzima koji koriste tzv. minimalno invanzivnu laporoskopiju, a to u stvari znači da kroz malenu rupicu ulaze u tijelo pacijenta i uz pomoć kamera, svijetla i specijalnih instrumenata izvode operativne zahvate. Inače ginekolozi su prvi u svijetu, negdje oko 50-ih godina prošlog vijeka, počeli da koriste laporoskopiju.

U početku se to koristilo isključivo dijagnostički. Znači kada nekoga nešto boli, a ljekari nisu sigurni šta je u pitanju, stave teleskop kroz pupak pacijenta i vizuelno gledaju ima li kakvih promjena. Revolucija je nastupila kada je ljekar iz Njemačke Dr. Kurt Semm počeo operisati na taj način. On je 60-ih i 70- ih godina prošlog vijeka počeo intenzivno raditi tu vrstu operacija i svi su mislili da je lud. U jednom momentu ga je čak njemačka ljekarska komora natjerala da radi CT glave da vide da li je stvarno pri pameti. Nešto kasnije sve se promijenilo jer je jedan ugledni Amerikanac čuo za njega, otišao u Njemačku, oduševio se, prihvatio metode i formirao organizaciju kojoj sam ja sada počasni predsjednik", kaže dr. Pašić koji se kao mlad ljekar u Sarajevu zainteresovao za laporoskopiju.

Prema njegovim riječima najviše zasluge za to pripadaju profesoru Šimiću koji je neposredno prije Pašićeve spacijalizacije bio na obuci kod pomenutog oca moderne laporoskopije u Njemačkoj i nakon toga je i svoje kolege postepeno upoznavao sa novom metodom.

"U vrijeme tadašnjih laparoskopskih dijagnostičkih procedura, mi specijalizanti bi se poredali u red i naizmjenično gledali kako to funkcioniše, odnosno šta profesor radi. On bi nas pustio da svi po desetak sekundi pogledamo kroz laparoskop, i ja sam se i za to malo vremena oduševio jer sam vidio kolika je prednost te metode. Inače taj moj profesor i šef je bio jako dobar hirurg ali nije bio pretjerano dobar edukator jer bi nakon operacije uzeo instrument, očistio ga i stavio pod ključ tako da niko nije imao ni minimalne šanse da nešto sam uradi.

Međutim, kada sam 1987 godine došao u Ameriku da radim doktorat i to malo praktičnog iskustva mi je na određeni način pružilo priliku da mogu ovdje na ginekologiji raditi klinički rad. Šef klinike u Louisvillu me je je pitao jesam li ikada radio laporoskopiju, a ja sam odgovorio potvrdno. Nisam se još ni snašao od nenadanog izljeva hrabrosti a već sam dobio odgovor da se spremim jer ću za mjesec dana početi raditi", ističe uz osmjeh Pašić, dodavši da je dobijeno vrijeme iskoristio za učenje.

Vatreno krštenje u Americi, zahvaljujući i uviđavnom kolegi dr. Mac Wolfe-u, velikom stručnjaku i učesniku korejskog rata, gdje se svašta nagledao i naradio, za Pašica je proteklo bez problema.

Wolfe ga je kako kaže naučio i osnovama i finesama laporoskopije pa je nakon dvogodišnjeg školovanja i rada u Americi uslijedio povratak na kliniku u Sarajevu gdje je ubrzo uradio prvu laporoskopsku operaciju na području cijele Jugoslavije.

"Zahvaljujući ocu moje supruge koji je u to vrijeme bio direktor UNIS-a, dobili smo donacije pa je klinika kupila laporoskopsku opremu. Iz ove perspektive zanimljiva je činjenica da sam tu prvu pomenutu operaciju sa uspješnim ishodom, obavio u dežuri, u dva sata ujutro i to polu-ilegalno pošto je šef klinike sumnjičavo gledao na bilo kakvu konkurenciju. Na neki način ovom operacijom sam probio led, a pošto je to prezentovano u tada popularnom Nedeljnom popodnevu, ubrzo je stigao poziv od dr. Asima Kurjaka da dođem u Zagreb raditi sa njim. Ljubazno sam odbio ponudu rekavši otprilike da mogu raditi samo u BiH ili u Americi. Pošto je u to vrijeme dr. Kurjak već uveliko organizirao svoje dobro poznate ginekološke kongrese na koje je pozivao svjetski poznata imena, susret sa njim dao mi je ideju da i ja pokušam napraviti nešto slično. Odlučio sam se za Dubrovnik, a kada sam počeo sastavljati listu učesnika, na prvom mjestu je bio ljekar koji je oformio AAGL. Napišem mu pismo i on na moje ogromno iznenađenje dođe na dogovor u Dubrovnik gdje smo nakon tri dana utanačili da naš Kongres napravimo 1992. godine. Kao što znate, naredne godine je počeo rat i sve je propalo", nastavlja svoju priču dr. Pašić koji se tada, kao reletivno mlad ljekar željan uspjeha i znanja vratio u onu istu kliniku u Luivilu u Kentucky-ju gdje je učio osnove laporoskopije.

Od tada pa do danas njegova karijera je bilježila samo uspjehe.

"To je bila ‘92 godina, a kada danas vratim pogled unazad, čini mi se da sam se tada našao u pravo vrijeme na pravom mjestu jer se još uvijek ova metoda probijala. Želja da napredujem bila mi je primarna, dok je financijska kompenzacija bila u drugom planu. Naravno, moraš imati i malo sreće, a ja sam je imao u tom smislu da sam upoznao i bio okružen dobrim i stručnim ljudima koji su nesebično svoje znanje dijelili sa drugim.

Onaj čovjek sa početka priče kojeg sam ugostio u Dubrovniku me je potom pozvao na AAGL kongres i tako je sve krenulo. Pored toga, moja sreća je i u tome da sam, kako nas narod kaze, poprilično “rukat”. U prevodu to znači da što moje oči vide ja pokušavam napraviti", kaže čovjek koji je nedugo potom postao uvaženi hirurg, a potom i profesor na Univerzitetu Louisville u istoimenom gradu.

Na naše pitanje šta je presudilo da njegovo ime uskoro bude svjetski poznato uprkos činjenici da ipak živi u relativno malom gradu i potiče sa relativno male klinike i univerziteta, dr. Pašić odgovara da iza njega ne stoji nikakva velika institucija što znači da je suština uspjeha vezana za individualnu bazu.

"Od početka pa do danas ja sam maksimalno predat svome poslu. Drugim riječima u njemu sam 100 posto i to tokom cijelog dana. Pored toga, paralelno sa poslom i učenjem, gradio sam i kontakte sa kolegama sa drugih univerziteta tako da su, malo po malo, počeli da se pojavljuju i prvi rezultati. U isto vrijeme nisam se bojao novih projekata od kojih pominjem jedan koji je inicirao čovjek koji me je i primio na ovu kliniku.

Došao je na ideju da naše specijalizante učimo laparoskopske operacije na kadaverima (mrtvacima) a mene je predložio za voditelja cijelog projekta. Treba znati da u to vrijeme nisu postojali bilo kakvi simulatori i slične tehnike za učenje hirurskih metoda pa je naš kurs ubrzo postao pravi hit ne samo u Americi već i u svijetu. Jednostavno rečeno, da bi bio dobar hirurg moraš znati anatomiju, a mi smo naše polaznike učili upravo tome.

U prevodu, imate sijaset dobrih vozača, ali ne može svako biti taksista u New Yorku kada ne zna ulice u tom gradu. Tako je bilo i sa ovom našom praksom. To se poslije baš primilo, tako da smo svaki mjesec išli u drugi grad, a na svakom tom kursu je bilo prijavljeno najmanje pedeset doktora. Napravio sam najmanje stotinjak takvih kurseva. Pozivali smo razne predavače tako da sam slušajuči i gledajuči te stručnjake stekao veliko iskustvo i znanje.

Zahvaljući tom iskustvu prvi sam na cijelom Medwest-u laporskopski izvadio matericu. Odem na kongres, gledam video operacije i kažem sebi, ovo ja mogu uraditi. Razmislim malo i opet kažem, možes to sigurno. I na kraju odlučim se da uradim, uđem u operacionu salu i operacija uspije. To je tajna uspjaha. Naravno, bilo je dosta i stresnih situacija u to cijelom učenju i radu, ali eto, na kraju se sve to isplatilo. Prosle godine smo u Louisvillu izvadili matericu koja je bila teska 7.4 kg i uspostavilo se da je to najveća materica ikada izvađena laparoskopskom operacijom. To smo objavili u medicinskom časopisu kao svjetski rekord", naglašava ljekar i čovjek čija je kuća tokom proteklih godina bila prva adresa i stanica mnogim našim ljudima po dolasku u Ameriku.

A o kakvom se čovjeku radi govori i podatak da su bili u pitanju kolege ne samo iz BiH nego sa područja cijele bivše Jugoslavije.

"Znate kako je, kada vas ljudi kontaktiraju red je da im i odgovorite a potom i uputite u mogućnosti rada i boravka u nepoznatoj zemlji. Kada su u pitanju kolege ljekari koji žele i traže usavršavanje neki su me kontaktirali mailom jer su čuli za mene, nakon čega bih im obično ponudio da dođu Ameriku i gledaju to što ja radim. Izdvajam kolegu iz Niša koji me je kontaktirao na engleskom, a ja samu, kada sam vidio ime, odgovorio na našem. Poslije me pita mogu li mu naći kakav smještaj u studentskom domu. Pošto na našem univerzitetu to ne postoji, šta ću drugo, nego kažem možeš stanovati kod mene. On se zahvali, ali nakon toga navodi da bi ostao mjesec dana i pita, može li sa njim doći i njegov šef. I tako ovi zaista divni ljudi i odlični ljekari postanu cimeri u našoj gostinskoj sobi.

Zanimljivo je međutim da sam prije njihovog dolaska morao sa tim upoznati i svog šefa da će doci dvojica ljekara iz Srbije koji me je potom začuđeno upitao pa zar vi niste ratovali sa Srbima? Jesmo, kažem, ali ova dvojica su ljekari i nisu oni ratovali. Pa zar tebi otac nije ubijen od strane Srba tokom opsada Sarajeva? – uporan je on. Jeste, ponovo kažem, ali nisu ova dvojica. On vrti glavom i na kraju kaže, ti si stvarno lud, ja kao jevrej, nikada ne bih primio dva Palestinca u kuću", sa osmjehom govori dr. Paja i napominje da su na njegove redovne kurseve i predavanja tokom 25 godina dolazili stručnjaci iz čak 50 zemalja.

Zanimljivo je također da je ginekolog Pašić na početku pandemije među prvima insistirao na konstantnom nošenju maski.

"Nisam epidemiolog ali iz prostog razloga što sam završio medicinu, znam šta znače infekcije respiratornih i dišnih organa i puteva. A pomogla mi je i činjenica da sam zahvaljujući laporoskopiji putovao po cijelom svijetu, pa sam tako u Japanu, Kini i cijeloj Aziji, vidio da ljudi često nose maske. I to ne samo da zaštite sebe, nego i druge od njih samih. O tome sam stalno govorio na početku pandemije svojim kolegama u bolnici koji su me blijedo gledali i čudili se što ja jedini nosim masku i van operacione sale", objašnjava ljekar čije su preporuke našim ljudima u Louiosville-u izazvale popriličnu pažnju.

Upravo zbog toga prokomentarisao je i skori dolazak spasonosnih vakcina te moguće otpore samom procesu vakcinacije.

"Vakcinacija je ogroman korak naprijed. Ne razumijem zašto pojedini ljudi ignorišu i ne poštuju vakcine. Svi treba da znaju da smo uz pomoć vakcina reducirali i skoro pobijedili dječju paralizu, veliki kašalj, male i velike boginje i na desetine drugih opakih bolesti. Ova vakcina je zahvaljujući naučnicima cijelog svijeta sada na dohvat ruke i već je pred odobrenjem od strane FDA (Food and Drug Administration, organizacije koja odobrava sve lijekove) ovdje u Americi. Takodjer zelim da naglasim da je ova Covid-19 vakcina napravljena koristeći nove tehnologije i da ne koristi nikakve žive viruse kao neke ranije vakcine. To je čini izuzetno sigurnom.

Jasno i glasno kažem, kada dođe vrijeme, biću prvi u redu da je primim. Opasno je što bez ikakve naučne podloge pojedini ljudi vjeruju u vračare i druge teorije zavjere. Sa druge strane, gdje je nauka, sve je testirano i ispitano i nema nikakvog razloga da u to ne vjerujemo. Zbog svega toga apelujem na sve koji budu čitali ovaj interviju da vjeruju u ovo o čemu govorim i da se jednostavno vakcinišu", kategorično i jasno poručuje dr. Pašić.

Odmah potom veliki ljubitelj putovanja priznaje da teško podnosi prizemljenje izazvano pandemijom.

Kompletan tekst čitajte na OVOM linku.